Biser Ravnih Kotara
  

 

 

Povijest


Ravnokotarsko selo Nadin (Nadinium, Nedinum) nalazi se 23 km istočno od Zadra 11 km zapadno od Benkovca. Župa benkovačkog dekanata. Nalazi se dva kilometra južnije od ceste i željezničke pruge koja iz Zadra preko Benkovca vodi u Knin. Spominje se već u liburnsko-rimsko doba kao ilirsko naselje, grad Nadinum iznad četiri kilometra prostranoga Nadinskog polja. To je izrazito hrvatski kraj pa se zadarski kraj u davnini naziva 'Hrvati'.
Nadin leži na putu iz Aserije (Podgrađa) za Zadar, a potječe vjerojatno od 1 . do 7. st. (M. Suić). Do danas su sačuvani njegovi gradski bedemi u visini od par metara. Bili su gradeni od velikih blokova. Grad su koristili razni osvajači. Lokalitet još nije istražen.
Kad Turci 1522. god. zauzeše Knin i Skradin, Mlečani utvrđuju Nin, Vranu, Nadin... U Nadinu je bilo 150 pješaka i 50 konjanika (S. Traljić). Poslije pada Obrov­ca 1527. god. u turske ruke, padaju Nadin i Vrana bez borbe jer plaćenici iz toga grada pobjegoše u Nin.

U Nadinu živi pet aga, dizdar i kadija. Grad je 1624. bio utvrđen zidovima, kaštelom i s nekoliko topova. Kad su Mlečani 1647. god. pobijedili Mustafa-pašu Tekeliju te okupirali grad, razoriše mu tvrđavu i onesposobiše ga za stanovanje.

Mjesto Nadin ima više zaselaka, varoša: Batovići, Brzoje, Ožakovići, Vrsaljci, Glavići, Vickovići.

Prije Domovinskog rata, prema popisu pučanstva iz 1991. godine, u Nadinu je živjelo 666 osoba. Srpski pobunjenici, četnici, i vojnici tzv. jugoslavenske narodne armije u svome zločinač­kom napadu na Nadin 19. studenog 1991. god. topovskim su granatama gađali mjesto. Opljačkali su, a potom spalili te minirali preko 130 obiteljskih domova. Niti jedna obiteljska kuća nije ostala neoštećena i useljiva. Nadin je pružio srpskim agresorima nadljudski otpor. Prognano pučanstvo našlo je za vrijeme rata sklonište pretežno u Zadru. U Domovinskom ratu poginuše trojica hrvatskih branitelja i osamnaest civila. Uz Škabrnju, četnički pokolj u Nadinu ostao je bolna priča našega Domovinskoga rata.


Crkva sv. Ante

Župa je posvećena sv. Anti Padovanskom, a utemeljena u 17. stoljeću. Župna crkva potječe također iz 17. st. Sagrađena je u blizini staroga grada Nadina, a u današnjem obliku 1878. god. Spomenik je kulture. Imala je dva vrijedna drvena oltara. Poslije četničkog divljanja u ovome mjestu nije od njih ostalo ni traga. Naime, srpski pobunjenici i vojnici tzv. jugoslavenske narodne armije, u svome zločinačkom napadu na Nadin 20. rujna 1991. godine topničkim granatama pogodiše župnu crkvu i teže je oštetiše. Kasnije je i zapališe. Groblje oko crkve su znatno devastirali i oskvrnuli.

Poslije povratka prvih mještana - nakon slavne 'Oluje' - počelo se s planiranjem obnove župne crkve. Želju za njezinom obnovom potakoše najprije zadarski nadbiskupi, mjesni prognanici i izbjeglice sa župnikom don Tomislavom Sikirićem i porečko-pulski biskup msgr. Antun Bogetić. On je polovicom 1996. g. objavio brošuru o Nadinu koji naziva pradomovinom Premanturaca, stanovnika istarskog mjesta u blizini Pule. I on je rođen u Premanturi. Biskup Bogetić u brošuri upućuje poziv svojim Premanturcima da pomognu obnovu crkve sv. Ante u Nadinu, četvrtu u povijesti župe. prvi put su je razorili Turci u 17. st. Potom komunistički partizani u 2. svj. ratu. I na početku našega obrambenog rata (1991.) srpski četnici. 'Obnovljena će crkva biti velika utjeha i središte okupljanja' - ističe biskup Bogetić.

Obnovljenu je nadinsku crkvu posvetio, uz radosno slavlje brojnih povratnika i uzvanika, u nedjelju, 12. siječnja 1997. god., nadbiskup zadarski msgr. Ivan Prenđa. On je od 1964. do 1968. god. bio župnik nadinski pastorizirajući Nadin iz Škabnje. 'Obnovom ove prve crkve nakon rata dokazali smo da se mržnja može pobijediti samo ljubavlju, jer je naša obnovljena crkva veća i ljepša nego što je bila' - iznio je u svojoj propovijedi nadbiskup Prenđa. 'Nadinska će crkva odgajati u ljudskosti i vjeri kao i uvijek dosad, a Nadinjani će se vratiti svojim obnovljenim domovima i međusobno se ljubiti.' Za tu zgodu domaći sin Šime Odžaković-Mime darovao je crkvi svečarici novi oltar i ambon. Provincijal konventualaca O. Ljudevit Maračić komplet misnica, župnik Premanture Milan Milovan 'zlatnu' misnicu, obitelj Stošić kalež, a općina Meduin novu krovnu konstrukciju crkve.


Nadinska zvona

Slušam često starih zvona zvuke
kad se s tornja u večeri jave;
kao nekad slabe sklapam ruke,
oči dižem u visine plave.
(Ante Jakšić, Stara zvona)

 

Dva su zvona stigla u mjesto 30. prosinca 1937. godine. Podignuta su na zvonik-preslicu 31. prosinca iste godine, tj. na Staru godinu, uz svečano pucanje mužara, iza kako ih je blagoslovio mjesni župnik don Andrija Raspović. Prijašnja dva zvona bila su nabavIjena iz dviju različitih ljevaonica pa nisu bila skladno intonirana. Slogom i zalaganjem čitave župne zajednice nabavljena su 1937. god. nova zvona kod ljevaonice Kvirina Lebiša u Zagrebu.

Veliko zvono ima natpis: BOG I HRVATI. HRVATI I BOG. SVETI ANTE, MOLI ZA NAS! POKOJ VJEČNI DARUJ MRTVIM, GOSPODINE! OD KUGE, GLADA I RATA OSLOBODI NAS, GOSPODINE! NADIN, 1937. SALIO KVIRIN LEBIŠ GOD. 1937.

Manje zvono nosi natpis: OD GROMA I ZLA VREMENA, OSLOBODI NAS, GOSPODINE! SAMOM BOGU ČAST I SLAVA. VJERA U BOGA I SELJAČKA SLOGA. GREŠNICI, TEBE MOLIMO USLIŠI NAS! NADIN, 1937. GOD.

Za svoje nedavne okupacije Nadina četnici su bili zvona odnijeli u neko nase­lje u Bukovici, uvjereni da više neće pozivati hrvatske vjernike nedjeljom na misno slavlje. Srećom, prema kazivanju župnika don Tomislava Sikirića, zvona su pronađena i opet stavljena na svoje mjesto. Svojom skIadnom zvonjavom ponovno pozjvaju, kao i nekad, vjerne župljane i cijele Ravne kotare da sklope ruke i dignu svoje misli i molitve k Bogu u visine.

Sačuvana je na groblju i drevna ka­mena preslica sa sljedećim natpisom'. PA­ROCO DON LUCA VELDICH FECI DISEGNO - 1782.
Župni dom bio je podignut 1878. godine. Spaljen je za 2. svj. rata.

Župnici u Nadinu:

 

Preuzeto sa stranica Zadarske Nadbiskupije!


Antika
Antički grad Nadinium nije još istražen i do nalaza se nije došlo sustavnim radom arheologa, nego manje-više slučajno. U Arheološkom muzeju u Zadru čuvaju se neki natpisi, a neki su uzidani u kuće ispod gradine.