O Nadinu
Ravnokotarsko selo Nadin (Nadinium, Nedinum) nalazi se 23 km istočno od Zadra 11 km zapadno od Benkovca. Župa benkovačkog dekanata. Nalazi se dva kilometra južnije od ceste i željezničke pruge koja iz Zadra preko Benkovca vodi u Knin. Spominje se već u liburnsko-rimsko doba kao ilirsko naselje, grad Nadinum iznad četiri kilometra prostranoga Nadinskog polja. To je izrazito hrvatski kraj pa se zadarski kraj u davnini naziva 'Hrvati'.
Nadin leži na putu iz Aserije (Podgrađa) za Zadar, a potječe vjerojatno od 1 . do 7. st. (M. Suić). Do danas su sačuvani njegovi gradski bedemi u visini od par metara. Bili su gradeni od velikih blokova. Grad su koristili razni osvajači. Lokalitet još nije istražen.
Mjesto Nadin ima više zaselaka, varoša: Batovići, Brzoje, Ožakovići, Vrsaljci, Glavići, Vickovići.
Prije Domovinskog rata, prema popisu pučanstva iz 1991. godine, u Nadinu je živjelo 666 osoba. Srpski pobunjenici, četnici, i vojnici tzv. jugoslavenske narodne armije u svome zločinačkom napadu na Nadin 19. studenog 1991. god. topovskim su granatama gađali mjesto. Opljačkali su, a potom spalili te minirali preko 130 obiteljskih domova. Niti jedna obiteljska kuća nije ostala neoštećena i useljiva. Nadin je pružio srpskim agresorima nadljudski otpor. Prognano pučanstvo našlo je za vrijeme rata sklonište pretežno u Zadru. U Domovinskom ratu poginuše trojica hrvatskih branitelja i osamnaest civila. Četnički pokolj u Nadinu ostao je bolna priča našega Domovinskoga rata.