Povijest šaha

Povijest šaha stara je oko dvije tisuće godina. Prve šahovske partije odigrane su u Indiji. Tada se šah zvao čatarunga što doslovno znači "četverodjelni", a predstavljao je borbeni raspored indijske vojske. Vojsku raspoređenu u četiri djela sačinjavali su slonovi, borna kola (ili lađe), konji i pješaci. Njima su bili pridodati kralj i vojskovođa, današnja kraljica (dama), koja se radi veće sigurnosti nalazila u sredini trupa.

O postanku šaha postoji više legendi, ali je najrasprostranjenija priča o mudracu Sisi Ben Dahiru i mladom kralju Šahramu koji je bio tiranin i tlačio narod. Da bi poučio kralja kako se bez naroda ne može vladati, Sisa Ben Dahir je izumio igru šah i pokazao kako i najslabija figura - pješak može odlučiti ishod bitke na 64 polja i donese pobjedu. Kralj je brzo naučio pokretati figure i oduševio se igrom, a modracu je ponudio da izabere nagradu kakvu god želi.

Sisa Ben Dahir zatražio je od kralja prividno skromnu nagradu: da mu isporuči onoliko žita koliko se dobije kada se na prvo polje šahovske table stavi jedno zrno, na drugo dva, na treće četiri itd. na svako naredno polje dvostruko više nego na prethodno. Kralj je pomislio da se radi o beznačajnoj količini, pa je predložio mudracu da promjeni želju i zatraži nešto vrjednije. No, on je ostao pri svojoj želji. Kasnije, kralj je bio vrlo iznenađen kada su mu rekli da u cijelom svijetu nema toliko žita da bi se moglo udovoljiti želji Sise Ben Dahira. To je količina od 18.446.744.073.709.551.615 zrna, odnosno 18 biliona mjerica žita.

Kao uspomena na ovaj događaj, kaže legenda šahovska polja se u Indiji nazivaju "kohtazara" što znači ambar.