Sv. Ivan Nepomuk

Životopis sv. Ivana Nepomuka

Sveti Ivan se rodio u Pomuku, staro ime za današnji Nepomuk, u zapadnoj češkoj, negdje između g. 1340. i 1350. Otac mu se zvao Velfin i bio je po svoj prilici mjesni načelnik.

Mučenik ispovjedne tajne 

Ono što svećenik čuje u ispovijedi je ispovijedna tajna tj. o tom nikom ne smije govoriti. Ivan Nepomuk je radi čuvanja ispovijedne tajne postao mučenik. Često se može pronaći njegov kip gdje je prikazan kako drži prst na ustima, kao da sebi i prolaznicima želi naglasiti vrijednost šutnje, dužnost čuvanja povjerene tajne.

Papa Benedikt XIII. proglasio je 19. ožujka 1729. u Lateranskoj bazilici Ivana Nepomuka svecem i to mucenikom ispovjedne tajne. Medutim, njegovo je štovanje vec davno prije bilo veoma prošireno i to ne samo u Ceškoj, vec i izvan njezinih granica. Iako je na temelju pouzdanih povijesnih izvora glavni razlog sveceve mucenicke smrti bio potvrdivanje opata u Kladrubyju,  (vidi dolje: Prilike u zemlji u Ivanovo vrijeme) ne može se posve iskljuciti ni to da je bio kraljicin ispovjednik i kao takav cuvao pred ljubomornim kraljem ispovjednu tajnu ne htijuci otkriti kralju išta od onoga što je doznao u ispovijedi.

Češki svetac

Sveti Ivan se rodio u Pomuku, staro ime za današnji Nepomuk, u zapadnoj Češkoj, negdje između g. 1340-1350. Otac mu se zvao Velfin i bio je po svoj prilici mjesni načelnik.

Neke od dužnosti koje je obavljao

- župnika Sv. Gala u Pragu

- služba tajnika i bilježnika, a kasnije i generalni vikar nadbiskupa Ivana Jenštejna.

- doktor prava

- rektor studenata

-  ...

Prilike u zemlji u Ivanovo vrijeme

U vrijeme kad je Ivan bio generalni nadbiskupa Jenštejna, razmahala se tragična borba između energičnog i pobožnog nadbiskupa J. i despotskog kralja Vjenceslava IV., koji je nasilno želio prisvojiti crkvena dobra i postati potpuni gospodar Crkve u Češkoj.

Posljednja faza borbe između kralja i Crkve bila je u jesen 1392., kad je kralj, potpirivan od svojih savjetnika, strašno divljao protiv klera. Neustrašivi je nadbiskup javno prosvjedovao protiv kraljeve samovolje, no unatoč tome jedan je kraljev službenik dao smaknuti trojicu klerika. Kralj još uvijek nije mirovao, već je pošto-poto htio ograničiti nadbiskupovu vlast. Htio je jednostavno podijeliti teritorij praške nadbiskupije i nakon smrti benediktinskog opata Raceka iz Kladrubyja ondje je kralj želio osnovati novu biskupiju te joj staviti na čelo svoga pouzdanika Vjenceslava Kralika iz Burenica. Bilo je to nevjerojatno uplitanje u posve crkvene unutarnje poslove. Međutim, kad je stari opat umro početkom g. 1393., monasi su izabrali novog opata u osobi monaha Olena. Ivan Nepomuk, generalni vikar, po nadbiskupovoj naredbi, a protiv izričite kraljeve volje, potvrdio je 7. ožujka 1393. izbor novoga opata. Kralja je to raspalilo pa je zatvorio i Nepomuka i neke druge svećenike. Svi su oni bili podvrgnuti mučenju u kojem je sudjelovao sam kralj s bakljom u ruci. Ipak su pušteni na slobodu pošto su prije morali prisegnuti da će o svojoj torturi šutjeti. Iznimka je bila s Ivanom Nepomukom. On se kralju, valjda zbog svoga velikog ugleda, činio najopasnijim. Zato ga je kralj u noći s glasovitog mosta Karla IV. dao baciti u Vltavu i tako Ivan pogibe kao mučenik. Tijelo mu je pronađeno te sahranjeno najprije u crkvi Svetog Križa uz rijeku, a kasnije preneseno u katedralu Sv. Vida u Pragu. Posjetitelji te divne gotske katedrale u njezinoj desnoj lađi mogu još i danas vidjeti mučenikov grob na kojem piše: Iohannes de Pomuk.
Slavi se – 16.svibnja.

(1340./50.-1393.)

(vidi više na http://www.skac.hr/svetacdana/5/16_5.html)

 Povratak na istočni oltar