Cohen je rekao...

Pjesme koje najviše volimo su tužne pjesme.
_{BBC Radio 1, 1994}

Znam da je nešto upalo u računalo pod moje ime. I svaki put kad stisnu tipku, izađe tmurnost, očaj, depresija, melankolija. To postaje pomalo naporno. Ali navikao sam se na tu etiketu.
_{Leonard Cohen In His Own Words, 28-29}

Katkad se vidim na Ferdinandovu dvoru, kako djevojkama pjevam svoje pjesme na lutnji.
_{Leonard Cohen In His Own Words, 23}

Ne idem naokolo tražeći radost. Također ne idem naokolo tražeći melankoliju. Nemam program. Nisam na arheološkoj ekspediciji.
_{Leonard Cohen In His Own Words, 26}

Pesimist je onaj tko čeka kišu. Ali ja sam već promočen do kože.
_{Leonard Cohen In His Own Words, 26}

Oduvijek sam bio vani. Moja me majka običavala ostavljati vani na snijegu, zimi u Montrealu. Običavala bi me odjenuti vrlo toplo i onda me samo ostaviti vani. Nikad nisam mogao ući unutra, a te su montrealske zime bile gadne.
_{Leonard Cohen In His Own Words, 28-29}

Običavali su reći da bi se s mojim albumima trebali dijeliti žileti.
_{Leonard Cohen In His Own Words, 31}

Dugo sam vremena živio u raznesenom krajoliku.
_{MacLean’s, 2001}

Osjećam se tjeskobno dobrim dijelom vremena. Ne znam je li moja tjeskobnost intenzivnija nego kod drugih, mislim da nije. Ali, postoji također zbrka između depresije i ozbiljnosti. Slučaj je da ja volim modus ozbiljnosti. Smiruje me i opušta biti ozbiljnim.
_{Leonard Cohen In His Own Words, 26}

Postoji mjesto za moju vrstu glazbe, premda ona nikad ne može biti mainstream. To je utočište za mene i za ljude koji je mogu tako koristiti. Tako je ja koristim, kao utočište.
_{Leonard Cohen In His Own Words, 25}

Moje pjesme možda imaju melankoličan ugođaj ili oblik, ali nisu mišljene kao depresivne. Naprotiv, znam da u nekim slučajevima mogu imati suprotan učinak.
_{Leonard Cohen In His Own Words, 26}

Rekao bih da pišem pjesme za ljude koji se nalaze u nesrećama u kojima se ja nalazim. Mislim da je to velik broj ljudi. Okvirno ih možemo zvati ljudima slomljena srca.
_{Leonard Cohen In His Own Words, 53}

Moja depresija, tako sumorna i tjeskobna, bila je jedino bitno, i nisam je se mogao otresti, nije htjela otići. Nisam znao što je posrijedi. Sramio sam se, jer je bila ondje čak i kad su stvari bile dobre, i govorio bih si, “Stvarno, na što se imaš žaliti?” Ali ljudima koji pate od akutne kliničke depresije, stvarno je svejedno kakve su životne okolnosti.
_{Saturday Night, 2001}

I tako sam jednog dana, pred nekoliko godina, vozio prema aerodromu. Bio sam prilično, prilično loše, na mnogim lijekovima, i gurnut preko, posegnuo sam za kovčegom, izvadio pilule, i bacio van sve lijekove što sam imao. Rekoh, Ove se stvari čak ni ne počinju protiviti mojoj osudi. Zaključio sam, ako ću pasti, radije padam širom otvorenih očiju.
_{Saturday Night, 2001}

Mnogi su ljudi koji su bili ili jesu u istim situacijama osjetili neku vrstu olakšanja, izliječenja dok su slušali moje pjesme (...) Ako netko ima dovoljno vremena – ili mu je dovoljno dosadno – da istraži cijeli moj opus, knjige i glazbu, ondje će biti, u određenoj mjeri, točan opis procesa i nekoliko uvida u materiju. Ali ne umišljam da sam terapeut niti da posjedujem mudrost da znam čemu sve to služi. Opisao sam to najbolje što sam mogao.
_{The Euroman, 2001}

Veliki dio mog života vrtio se oko prevladavanja depresije. Ali koliko mogu vidjeti, nije bilo ničega zbog čega bih trebao biti depresivan. (...) Imao sam dubok osjećaj patnje koja je utjecala na cijeli moj život. Većina mojih aktivnosti bile su opijanje, drogiranje, zavođenje žena ili koketiranje s religijskim učenjima. Svime time pokušao sam se suprotstaviti depresiji koju nisam mogao probiti.
_{The Euroman, 2001}

Mislim da ljudi, katkad možda legitimno, osjećaju da je tjeskoba ili patnja pogon kreativnosti. To je vrlo popularna primjedba.
_{Toronto Globe and Mail, 2001}

Većina pjesama koje volimo su tužne pjesme, jer svi mi svi prolazimo kroz duboka razočaranja u našim životima. A čuti da se to pjeva, pa, zbog toga i je sva ova buka, zar ne?
_{LA Weekly, 2001}

Prekasno je da budem depresivan.
_{France-Inter Radio, 2001}

Ulomke iz knjige Leonard Cohen In His Own Words (Omnibus Press, 1998)

A o njemu su rekli...

Irving Layton:

Ono što posebno volim u Leonardovim pjesmama je ono što ja nazivam njihovom 
manično-depresivnom, ili da budem točniji, depresivno-maničnom kvalitetom. Ako 
primjećujete u nekim od njegovih pjesama koje najviše daju i pokreću, one uvijek 
počinju notom boli, tjeskobe, tuge, i tada on nekako dovede sebe u stanje 
egzaltacije, euforije, kao da je već sebe oslobodio demona melankolije i boli.

Harry Rasky, The Song of Leonard Cohen: 40 (Mosaic Press 2001)