Trgovački brod je brod koji u mirnodopskim uvjetima služi za prevoz tereta i/ili putnika. Tijekom ratnih uvjeta služi kao brod za podršku i/ili opskrbu ratne mornarice svoje zemlje. Razne zemlje svijeta posjeduju flote raznih trgovačkih brodova. Zbog troškova u brodarstvu, poreza i nameta, mnogi briodovlasnici su preregistrirali svoje brodovlje pod zastave zemalja koje im pružaju znatne pogodnosti u smislu davanja. Zastave tih zemalja nazivamo zastavama pogodnosti, a kao najbolji primjer su Liberija i Panama.
Najveća svjetska flota je pod zastavom Grčke i iznosi oko 16% svjetske tonaže (podatak iz veljače 2007).
Trgovački brodovi se dijele u nekoliko kategorija, ovisno o veličini i namjeni.
Trgovačke brodove - namijenjeni za prijevoz putnika i robe, a to su:
Putnički brod je vrsta trgovačkog broda kojemu je osnovna namjena prijevoz putnika. Kategorija ne uključuje teretne brodove koji raspolažu s ograničenim kapacitetom ukrcaja putnika, kao teretnjake sa smještajem za dvanaest putnika, nekada opće prisutne na morima, gdje je prijevoz putnika bio sporedan u odnosu na prijevoz tereta. Do nedavno, svi prekooceanski brodovi osim prijevoza putnika, obavljali su i transport pošte, pakiranog tereta i drugih tovara zajedno s prtljagom putnika, te su bili opremljeni brodskim skladištima, dizalicama i samaricama, ili drugom opremom za utovar-iskrcaj tereta. Tek u najnovijim prekooceanskim brodovima i doslovno u svim brodovima za krstarenje mogućnost prijevoza tereta je ukinuta. Iako su putnički brodovi dio trgovačke mornarice, često su u slučaju rata, u flotama ratnih mornarica, bili korišteni kao brodovi za trupe.
Prekooceanski brod (također Transatlantik), namjenjen je prijevozu putnika između udaljenih kontinenata. Prekooceanski brodovi obavljali su međukontinentalni putnički saobraćaj većinu 19. i 20. stoljeća. Od 1960-ih nagli razvoj zračnog prometa označava kraj naintenzivnijeg oceanskog putničkog saobraćaja, te je tada većina transatlantika povučena ili preusmjerena u krstarenja. Putovanja velikim oceanskim brodovima ipak su sačuvala manji segment tržišta za putnike koji let avionom smatraju neudobnim ili stresnim ili prekooceansku plovidbu doživljavaju kao turističku atrakciju. Jedini takav brod trenutno u službi je Queen Mary 2[1] izgrađen 2003. Transatlantik karakteriziraju izuzetno kvalitetne plovne sposobnosti, velika brzina (oko 30 čvorova)[3][4][5] i u skladu time vrlo snažni pogonski strojevi (i preko 200 000 ks).[6] Izgledom su vrlo duguljastog i vitkog trupa, oštrog pramca, visokog nadvođa, krme sa nižim nadgrađem ili bez njega, pravilnih i aerodinamičnih linija. Putnicima u jednoj ili dvije klase nude se tradicionalni luksuz u velikim javnim prostorima (salonima) i umjerena ponuda razonode na brodu.
Brod za krstarenje (također Cruiser), je brod namjenjen kružnim turističkim putovanjima, najčešće u tropskim ili zatvorenim morima ili uz obalne krajeve kulturno-povijesno ili prirodno atraktivnih zemalja. Iako se prvi brodovi namjenjeni isključivo za krstarenja grade već 1970-ih, fascinantan razvoj cruisera počinje polovinom 1990-ih kada je nakon 50 godina izgrađen prvi veći brod od transtlantika Queen Elizabeth, cruiser Carnival Destiny.[7] Od tada se grade sve veći brodovi tog tipa. Cruiseri su isplativiji uz što veći broj ukrcanih putnika te ih u skladu s time karakteriziraju vrlo veliko nadgrađe, ponekad pravokutnih oblika, često šire od širine broda na vodenoj liniji. Veliki broj paluba, širok i krupan trup, zaobljen pramac, često pravokutna krma s visokim nadgrađem, brzina oko 20-22 čvorova,[8][9] strojevi, ovisno o veličini broda, snage od 60 000 do 150 000 ks, nešto slabije plovne sposobnosti u odnosu na transatlantike. Putnicima uvijek u samo jednoj klasi nudi se veliki izbor najrazličitijih razonoda i atrakcija na brodu, te unutrašnje uređenje inovativnih stilova.
Trajekt je zajednički naziv za sve brodove namjenjene prevozu ljudi ili vozila preko neke vodene prepreke, od manjih rijeka i tjesnaca do većih unutarnjih mora. U skladu s time, dizajn trajekata, uvjetovan mjestom plovidbe za koje je izgrađen, znatno varira, od manjih i vrlo jednostavnih obalnih, do velikih trajekata za otvoreno more, koji svojim dimenzijama i dizajnom podsjećaju na brodove za krstarenje. Prema duljini rute trajekti se dijele na lokalne, koji saobraćaju preko rijeka, u lukama, preko tjesnaca, itd, za srednje udaljenosti, koji saobraćaju između luka udaljenih ispod 100 NM, i trajekte za velike udaljenosti, koji plove na linijama iznad 100 NM.[10] Glavna karakteristika svih trajekata je prostrana slobodna ravna paluba za prijevoz vozila, te se od RO-RO broda, plovila sličnih karakteristika, razlikuje po broju ukrcanih putnika. Prvi trajekti, koji vuku porijeklo od skela, pojavljuju se uvođenjem parnog pogona u 19. stoljeću. U početku vrlo jednostavna plovila, doživljavaju razvoj uvođenjem željezničkih trajekata u Skandinaviji 1872.,[11] te se do 1930-ih koriste isključivo za prijevoz željeznice. Nakon toga počinje gradnja trajekata za cestovna vozila, čiji razvoj do današnjih izvanredno velikih jedinica, uglavnom prati razvoj cestovnog prometa.
Među putničke brodove ubrajaju se i obalni brodovi, što je naziv za čitav niz manjih vrsta brodova kojima je zajednička karakteristika plovidba i prevoz putnika u obalnim krajevima, manjim zatvorenim morima, kraj većih lučkih gradova ili izletnički brodovi za jednodnevna putovanja. Obalni brodovi obavljaju obalnu plovidbu koja u užem smislu, premda može obuhvaćati i međunarodne rute, označuje promet plovidbom između luka jednog političko-carinskog područja.[12] Dijele se na putničke brodove velike obalne plovidbe (velike kabotaže) od 2000 do 10 000 brt, i male obalne plovidbe (male kabotaže) do 2000 brt.[13] Nekad tradicionalnih dizajna, željeznog ili drvenog trupa s parnim ili motornim pogonom, u novije doba obalne brodove karakterizira vrlo raznolik dizajn, materijali i pogoni, uključujući katamarane, hidroglisere, stakloplastiku za izradu trupa, i mlazni pogon.
Putničko trgovački su oni brodovi koji sa jednim brodom vrše prijevoz putnika i tereta. Pojavila se potreba na rutama koje imaju potrebe za prijevozom manjih tereta te određenog broja putnika.